Stanovanje zauzima veliki dio kućnog budžeta, a taj se udio diljem Europe sve više povećava, prema podacima Eurostata. Visoke cijene najma u središtima gradova dodatno opterećuju, posebno one s nižim primanjima i zaposlenike na minimalnoj plaći, prenosi N1.
U nekim europskim državama i gradovima najam može gotovo u potpunosti "pojesti" cijelu plaću. Zapravo, prema istraživanju Deutsche Bank Research Institutea, na određenim mjestima prosječne neto plaće nisu dovoljne za pokrivanje troškova najma jednosobnog stana u središtu grada.
Dakle, koje države i gradovi u Europi imaju najbolji omjer najamnine i plaće? Gdje je najam jednostavno nedostupan? I kako se europski gradovi uspoređuju s globalnima kada je riječ o troškovima stanovanja i plaćama?
Izvještaj Mapping the World’s Prices uspoređuje neto mjesečne plaće i cijene najma jednosobnih stanova u središtima gradova u 69 gradova diljem svijeta. Euronews Business detaljnije analizira 28 europskih gradova iz izvještaja, uz nekoliko dodatnih za širu usporedbu.
Gdje su najviše plaće u Europi?
U 2025. prosječne mjesečne neto plaće kreću se od svega 151 eura u Kairu do 7.307 eura u Ženevi, dok je Zürich odmah iza s 7.127 eura. To Švicarsku čini državom s najvećim plaćama u cjelini.
U Europi, Istanbul ima najnižu plaću od 855 eura, a slijedi Atena s 1.044 eura. Ljudi u gradovima sjeverne i zapadne Europe zarađuju znatno više – neto plaće su iznad 4.000 eura u Luxembourgu, Amsterdamu, Kopenhagenu i Frankfurtu.
Rim ima najnižu prosječnu plaću među glavnim gradovima pet najvećih europskih ekonomija, od 2.046 eura. Madrid je nešto viši s 2.193 eura.
Plaće su znatno veće u Berlinu (3.565 eura), Parizu (3.630 eura) i Londonu (3.637 eura), uz minimalne razlike između Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Njemačke.
Koji europski gradovi imaju najviše najamnine?
Cijene najma jednosobnih stanova u središtima gradova jako variraju – od samo 189 eura u Kairu do 3.792 eura (4.143 dolara) u New Yorku. Američki gradovi dominiraju vrhom ljestvice.
U Europi je najviša cijena najma u Londonu, 2.732 eura (2.365 funti), dok je najniža u Ateni, svega 595 eura.
U Zürichu, Dublinu, Amsterdamu i Ženevi cijene najma također prelaze 2.000 eura, dok su u Istanbulu i Budimpešti ispod 900 eura.
Lisabon i Istanbul: plaća ne pokriva najam
Postotak plaće koji odlazi na najam korisniji je pokazatelj jer pokazuje koliko raspoloživog dohotka ostaje nakon plaćanja smještaja. Omjer najamnine i plaće kreće se od 24% u Bangaloreu do čak 125% u Kairu.
Omjer od 100% znači da cijela plaća odlazi na najam, a sve iznad toga znači da ništa ne ostaje ili da je potreban dodatni prihod za pokrivanje troška najma.
U Europi se omjer najamnine i plaće kreće od 29% u Ženevi do čak 116% u Lisabonu. Osim portugalske prijestolnice, omjer je nešto iznad 100% i u Istanbulu (101%). To znači da prosječna neto plaća nije dovoljna za plaćanje najma jednosobnog stana ni u Lisabonu ni u Istanbulu.
Samci moraju izdvojiti tri četvrtine plaće za najam u Londonu (75%), kao i u Barceloni i Madridu (obje 74%). U Milanu je omjer također visok, 71%.
Više od polovice prosječne plaće odlazi na najam i u nekoliko drugih gradova: Rimu (65%), Dublinu (62%), Ateni (57%), Varšavi (56%), Pragu (54%) i Budimpešti (52%).
Gdje su najniži omjeri najamnine i plaće?
Ženeva (29%) jedini je europski grad u kojem je omjer najamnine i plaće ispod 30%. Nakon toga, postoji još pet europskih gradova u kojima samci troše manje od dvije petine, odnosno 40%, svoje plaće na najam. To su Luksemburg i Frankfurt (oba na 34%), Zürich i Helsinki (oba na 35%) te Beč (38%).
Osim Helsinkija, ovi primjeri ne znače da je najam u tim gradovima jeftin. Umjesto toga, imaju više plaće, koje smanjuju postotak prihoda koji se troši na najam.
Među glavnim gradovima pet najvećih europskih ekonomija, Berlin ima najniži omjer najamnine i plaće – stanovnici troše 40% svog prosječnog prihoda na najam. Pariz slijedi njemačku prijestolnicu s 45%. London ima najviši omjer, 75%, a slijede Madrid sa 74% i Rim sa 65%.
Omjer u drugim velikim gradovima je sljedeći: Dublin (62%), Atena (57%), Amsterdam (49%), Stockholm (46%), Edinburgh (44%), Kopenhagen (43%) i Oslo (42%).
Na globalnoj listi, drugi gradovi u kojima plaća ne pokriva najam uključuju Bogotu (120%), Mexico City (118%) i São Paulo (102%).
U nekim gradovima, iako se najam može podmiriti, od plaće gotovo ništa ne ostaje – to uključuje Rio de Janeiro (100%), Manilu (94%), Buenos Aires (88%) i Mumbai (84%).
Omjer najamnine i plaće u New Yorku iznosi 81%, što ga čini najvišim među američkim gradovima.
Izvor: N1
