Kaže se da se "poklonjenom konju ne gleda u zube“.
Ali, što kada je riječ o “poklonima” u karijeri, poput prilika za promaknuće? Iako većinu vremena s nestrpljenjem čekamo takvu priliku, ponekad nas ona zatekne nespremne. Možda se osjećamo dužnima reći „da,” ali istodobno sumnjamo je li to korak koji stvarno želimo napraviti.
Ako se pitaš trebaš li prihvatiti promaknuće, očito postoji nešto što te u vezi s tim muči.
Ponekad se može činiti da bismo trebali htjeti promaknuće. U našoj kulturi često se naglašava važnost "penjanja na ljestvici," a mnogi od nas odgajani su s uvjerenjem da se uvijek treba težiti sljedećem koraku. No, ako preispitujemo je li viša pozicija i veća odgovornost uopće ono što želimo, možda nam intuicija nešto govori. Možda nam se čak čini kao da time izdajemo vlastitu ambiciju ili da nismo "dobar" zaposlenik ako ne želimo preuzeti više od trenutne uloge. Ali, nije svatko isti, i ne želi svatko iste stvari – i to je sasvim u redu.
Ako nismo sigurni želite li promaknuće, najprije se zapitajte zašto je to tako. Je li to zbog bojazni da ćemo izgubiti ravnotežu između posla i privatnog života? Ili smo jednostavno zadovoljni trenutnom ulogom i ne želimo da se naše obveze mijenjaju? Sve su to potpuno razumni razlozi. Ako nam se pak čini da nismo "dovoljno dobri," možda je u pitanju sindrom uljeza.
U tom slučaju, bilo bi korisno preispitati svoja uvjerenja o sebi prije nego donesemo odluku.
Ako uistinu osjećamo da promaknuće trenutno nije pravi korak za nas, to ne mora značiti kraj naše karijere. Mnogo je načina na koje možemo napredovati i rasti unutar svoje trenutne uloge (pa čak i dobiti povišicu) bez promaknuća. To može uključivati preuzimanje novih projekata, suradnju s kolegama iz drugih odjela, mentoriranje novih zaposlenika ili studenata, pohađanje stručnih tečajeva, stjecanje certifikata ili sudjelovanje na konferencijama.
Sve su to načini da obogatimo trenutnu ulogu (i pokažemo spremnost na učenje) te da steknemo iskustvo koje nam može olakšati eventualno promaknuće u budućnosti, ako se predomislimo. Jer čak i ako sada odlučimo da ne želimo promaknuće, to ne mora biti konačna odluka. Ponekad je odgovor "da," ponekad "ne," a ponekad jednostavno "ne sada."
Ako smo donijeli odluku da odbijemo promaknuće, razgovor s nadređenom osobom možemo odraditi na sljedeći način:
„Zaista cijenim vaše povjerenje u mene i vaš poticaj da napredujem, no puno sam razmišljao/la o tome i stvarno uživam u onome što trenutno radim. Ne želim preći na menadžersku poziciju; jako poštujem one koji to čine, no to jednostavno nije za mene. Volim svoj trenutni posao i želim se usredotočiti na to da budem što bolji/a u njemu. Mislite li da bi to ovdje moglo funkcionirati?“
I ne brini, ako nastaviš kvalitetno raditi, nova prilika bi se trebala ukazati.
